Povijest Wicce
Povijest moderene Wicce počinje sa Geraldom Gardnerom, on je bio umirovljeni engleski javni službenik koji je veći dio svoga života proveo u orijentalnim zemljama. Nakon što je 1951.g. bio opozvan zakon koji je zabranjivao vještičaranje izdao je knjigu ‘Witchraft Today’ u kojoj je tvrdio da je u kontaktu sa tradicionalnim engleskim vješticama i da je iniciran u jedan njihov koven.
Njegove izjave i ekscentričan izgled zapalile su medije i vijest o njegovom vještičijem kultu proširila se zemljom poput požara. Neki su tražili samo novu senzacionalističku priču, a drugi su doista bili zaintersirani za slobodnu prirodnu duhovnost kakva je konzervativnoj Engleskoj nedostajala.
On je još prije izdavanja knjige sa prijateljima i istomišljenicima bio osnovano vlastiti koven koji se nalazio u blizini Londona i zvao Brickett Wood Coven. Postojanje New Forest Covena, u koji je tvrdio da je bio iniciran prije toga, nikad nije do kraja ni potvrđeno ni opovrgnuto i vjerojatno će zauvijek ostati misterija. Ono što je sigurno je da je gajio dubok interes za duhovnost i okultne znanosti. Prije nego što je javno istupio kao vještac i Wiccan, bio je član Rosenkreuzerske teatralne družine i Slobodnih zidara, a zanimao se i za ceremonijalnu magiju.
Sam je tvrdio da su znanja koja je primio iz New Forest kovena bila nepotpuna te da ih je upotpunio iz drugih izvora kako bi stvorio modernu Wiccu.
Geraldu Gardneru i Brickett Wood kovenu ubrzo se priključila Doreen Valiente. Osim interesa za magiju još od tinejdžerskih dana, za razliku od Gardnera, ona je imala smisla za pisanje i dar s riječima. U suradnji s njim prepravila je veći dio Knjige Sjenki, koja je do tada sadržavala dosta ‘posuđenog’ materijala. Njen najpoznatiji tekst je ‘Charge of the Goddess’ koji i dan danas očarava mnoge koji traže svoj put ka prirodoj duhovnosti i religiji Boginje.
Kada je došlo do razilaženja u mišljenju napustila je Gardnerov koven i nastavila je raditi sa drugim tada aktualnim pravcima vještičarstva.
Zbog njenog neizmjernog doprinosa Umijeću nazivaju je i Majkom Modernog Vještičarstva.
Nakon što se iz zdravstvenih razloga Gardner bio primoran povući iz javnosti, Wiccu su nastavili širiti ljudi koje je on inicirao i podučavao: na sjeveru Engleske Patricia Crowther, u Londonu Elanor ‘Ray’ Bone, u Americi Raymond Buckland i mnogi drugi.
Istovremo s njima pojavio se i Alex Sanders koji je tvrdio da je u Wiccu iniciran od strane svoje bake, iako su njegovi rituali bili jako slični Gardnerovima.
Sanders je poput Gardnera volio biti u centru pažnje i imao je osjećaj za dramatsko. Pojavljivao se na radiju, televiziji, čak i na rock koncertima, a snimao je i ploče sa dijelovima Wiccanskih obreda.
Slovio je kao sposoban ritualist i moćan mag, njegov utjecaj bio je velik i većina mladih ljudi koji su se 70-tih godina iniciralu u Wiccu učinili su to upravo kroz njegov koven.
Nakon burnog početka Wicca se nastavila širiti sa puno manje medijske pozornosti. Koveni su se granali, a Wiccani su postali predvodnici mnogih paganskih pokreta. Sudjelovali su u osnivanju Paganske fronte koja je kasnije postala Paganska Federacija, internacionalna organizacija koja se bavi zaštitom prava pagana u svim dijelovim svijeta. Izdali su i prvi paganski časopis koji se zvao ‘Wiccan’, kasnije je ime promijenjeno u ‘Pagan Dawn’, a koji se izdaje još i danas.
Iako danas postoje dvije tradicije Wicce: Gardnerijska i Aleksandrijska početni animozitet koji je među njima postojao je nestao i one se sada međusobno poštuju, uzajamno priznaju i smatraju dijelom iste velike obitelji. Također razvila se težnja ka ukriženim inicijacijama gdje se Aleksandijski Wiccani iniciraju u Garderijanske kovene i obrnuto što bi u budućnosti moglo dovesti do formiranja jedne zajedničke tradcije Wicce.
