KOVEN

Koven je grupa vještica ili Wiccana koji zajedno rade obrede, druže se, dijele znanja i podržavaju se na svojem duhovnom putu. Riječ koven za grupu vještica prvi put je iskoristila Margaret Murray u svojoj knjizi ‘Vještičiji-kult u sjevernoj Europi’ i termin se zadržao do danas. No, poznato je još od srednjeg vijeka da su se vještice okupljale u grupama kako bi radile magiju i povezivale se sa svojim Bogovima. Tome svjedoče i brojna zapisana svjedočanstva uključujući i ono Isobel Gowdie koje se uzima kao jedno od vjerodostojnijih. 

Autonomija kovena

Svaki koven je autonoman, odgovoran je za sebe i upravlja samo sobom. Ne postoji ‘središnja Wiccanska organizacija’ koja bi zapovjedila kovenima što da rade, vjeruju i kako da prenose svoja znanja. Zbog toga Wicca nikad nije postala kult-ličnosti kakav su to bili mnogi drugi duhovni pokreti, jer jedna osoba koliko god bila karzmatična svoj utjecaj i dominaciju može proširiti na maksimalno 12 ljudi.  

Duhovna obitelj

Neki kažu, a mnogi se slažu, da je biti član kovena biti kao dio proširene obitelji. Učestalost s kojom se koven nalazi, vrijeme koje članovi provode u međusobnom druženju, zabavi i magijskom radu stvaraju slojevite i čvrste međuljudske veze. To ne znači da je potrebno niti zdravo zamjeniti svoju primarnu obitelj kovenom, već da smo obično najsretniji ako imamo oboje.  

Mjesto učenja

Vještina vještičarstva i duhovnost Boginje najbolje se prenose usmenim putem. To je bio prvi način prenošenja znanja i održao se do donašnjih dana. Provodeći vrijeme sa iskusnijima od sebe, gledajući ih dok izvode magiju i osjećajući energiju kovena i drevnih Bogova stječemo znanja koja ni jedno slovo ni u jednoj knjizi ne može prenjeti, ni jedan tečaj ne može zamijeniti. 

Grupni um

Svaki koven formira svoj grupni um kroz zajedničke meditacije, obrede i druženja. Slično kako inteligencija pčela raste što su u većem broju, tako i grupe ljudi kada su u skladnom okružju počinju bolje funkcionirati, imati više ideja, jasnoće i razumijevanja. 

Bit dio grupnog uma čarobno je iskustvo za sebe, to je kao da su svi u grupi usklađeni i svatko unaprijed zna što će netko drugi napraviti ili reći.
Što je grupni um kovena razvijeniji to su magija i obredi kovena jači.

Zatvorenost i tajnovitost

Koveni su privatne i zatvorene grupe. Nitko ne može samo doći s ceste i vidjeti kako je to biti u kovenu ili kako izgleda kovenski obred. Tajnovitost zanči da članovi kovena ne pričaju o tome što se unutar kovena događa. Razlog nije elitizam, nego potreba da se magijska energija pokrenuta obredima ne raspršuje riječima. Zatvorenost i tajnovitost su te koje omogućuju razvoj jakog grupnog uma kovena i zbog čega su obično radovi unutar kovena puno snažniji od javnih obreda.

Brojnost u kovenu

Koveni su obično male grupe ljudi. Prema predaji idealan broj članova u kovenu je 13, šest žena, šest muškaraca i jedna visoka svećenica. U praksi broj članova kovena rijetko prelazi 13. U malim grupama ljudi najbolje uče i ostvaraju sebe. Kada broj bilo koje grupe počne prelaziti 20 ta grupa prelazi u neku vrst slijedbe i kulta osobnosti, individualnost članova počinje blijediti jer je nemoguće držati smislene diskusije sa tako velikim brojem ljudi. 

Članstvo u kovenu

Biti dio kovena ne nosi samo brojne mogućnosti nego i obaveze. Učenje u Wicci se ne naplaćuje, no to ne znači da su znanja besplatna. Potrebno ih je zaraditi trudom i radom. Od članova se očekuju redovni dolasci, da uvijek dođi spemni za planirani obred, da pomognu oko pripreme prostora, da donesu hranu i piće za podijeliti s drugima i da financijski doprinesu za troškove kovena koji uključuju i svijeće i incens kao i toalet papir. 

Vođenje kovena

Svaki koven vodi muško-ženski par visokih svećenika, oni obično imaju najviše znanja i iskustva u cijeloj grupi. Voditi koven čin je služenja i zahtjeva najviše rada i truda od svih uloga u kovenu. To znači voditi brigu o organizaciji svih susreta, paziti i riješavati međuljudske nesuglasice među kovenarima i trenirati mlade Wiccane koje su se tek priključili kovenu.

Hijerarhija

Ljudi obično ne vole riječ hijerarhija, prve asocijacije su im ograničavanje sloboda i nametanje stavova. Mi prepoznajemo da smo u suštini svi jednaki i ravnopravni. Zato i sjedimo u krugu, a ne u klupama u redovima. Mlade vještice u koven dolaze da bi učile i razvijale sebe i svoje sposbnosti, budući da između starijih vještica koje imaju puno znanja i mladih postoji razlika u moći potpuno ravnopravan odnos je nemoguć. Tako da određena hijerahija postoji, no nije ni približno tako velika kako to biva u formalnim religijama.

Priključivanje kovenu

Dijelom kovena postaje se kroz proces inicijacije. Prije inicijacije obično dolazi period treninga, trajanje i sadržaj kojeg ovise od kovena do kovena. Svaki koven ima pravo birati da li nekoga želi inicirati ili ne. Svoju odluku temelji na integritetu osobe, magijskom talentu, ali i na procjeni koliko će se osobnost osobe dobro uklopiti sa drugim članovima kovena.

Drugim riječima koven i potencijalni novi član – tragatelj moraju si ‘kliknuti’.

Traganje za kovenom

U Engleskoj i Americi gdje ima puno kovena pronaći koven koji vam odgovara nije lagan posao. Obično se sastoji od puno mailova i puno sjedenja na kavama dok pokušavate procijeniti da li vam način rada ljudi ispred vas odgovara, dokle oni pokušavaju procijeniti da li ste iskreni i hoćete li se dobro uklopiti u njihovu grupu.
U Hrvatskoj nema toliko kovena, no kriterij iskrenosti i osobnog integiriteta tragatelja je jednako važan kao i vani.