Značenje nekih riječi je s vremenom postalo iskrivljeno zbog načina na koji su se koristile. Umjesto da napustimo te riječi mi ih biramo rehabilitirati. Riječ religija danas vezujemo uz monoteističke, često patrijalhalne, strogo formalizirane sustave vjerovanja poput kršćanstva, islama i židovstva… No riječ religija zapravo ima puno dublje značenje od toga. Religija dolazi od latinske riječi ‘re-ligare’ što znači ‘ponovno povezati’ i slična je sanskrtskoj riječi ‘yoga’ koja znači ‘sjedinjenje’. Mogli bi reći da nam prava živa religija omogućuje duhovnost, ona je put a duh je cilj.

Bilo tko može postati Wiccan, ali Wicca definitivno nije za svakoga. Wicca zahtjeva puno rada, truda i posvećenosti, a nešto i prirođene sklonosti. To je obično više nego što je većina ljudi spemni uložiti u svoju duhovnost. Tako da samo dio ljudi biva pozvan, odnosno odlučuje se za ovaj duhovni put.

Wicca nema veze sa sotonizmom! Da bi netko bio sotonist prvo mora vjerovati u kršćanskog Boga i vraga, mi takve entitete ne poznajemo niti u njih vjerujemo. Naša religija je nekoliko tisuća godina starija od kršćanstva.

Riječi svećenica, a naročito svećenik kod ljudi obično izazivaju negativne asocijacije na loša iskustva koja su imali u sklopu formaliziranih religija. Svećenika obično doživljavamo kao duhovnni autoritet koji nam govori što smijemo, a što ne smijemo činiti. No to je još jedna riječ čije značenje trebamo rehabilitirati. Svećenik je onaj koji služi Bogovima, to je izvorno značenje te riječi.

Kaže se da ako pitate 7 Wiccana što je Wicca, dobiti ćete 10 različitih odgovora. Što svaki Wiccan vjeruje njegova je osobna stvar i obično se mijenja kako se njegova duhovnost razvija. Ono što nam je važnije od vjerovanja je praksa, način na koji radimo stvari, jer tako dolazimo do iskustva, i u tome postoje određene strukture kojih se držimo, ali i dovoljno slobode da eksperimentiramo. 

Ako pod ateizmom mislite da ne vjerujete u natprirodno, odgovor bi bio apsolutno je moguće. Sve što se događa u Wicci moguće je objasniti putem Jungijanske psihologije, jedna od najpoznatijih knjiga o Wicci, ona od Vivianne Crowley napisana je upravo psihološkim riječnikom i njime tumači sve procese incijacije i osobnog rasta u Wicci.

Wiccan se postaje kroz proces incijacije u neki od tradicionalnih kovena. Ako pitate za eklektičnu wiccu, onda wiccanom postanete kad vi tako odlučite.

U tradicionalnu Wiccu moguće se jedino inicirati putem autentičnog kovena. Riječ samo-iniciacija pomalo je oksimoron, jer incijacija podrazumjeva da vas netko drugi u nešto uvede ili vam nešto da. Riječ koja ima više smisla je samo-posvećenje. Neki koveni na početku treninga tragatelju daju upute za samo-posvećenje koje onda na kraju treninga biva prošireno i zapečaćeno inicijacijom u Wiccu. S druge strane ako govorimo o eklektičnoj wicci tu je sve dozvoljeno i vodite se svojim osjećajem.

Vještičarstvo je način prakticiranja magije, Wicca je religija kojoj je cilj duhovni razvoj pojedinca. U sklopu onoga što Wicca podučava nalazi se i vještičarstvo. Ukratko – nije svaka vještica Wiccan, ali je svaki Wiccan vještica.

Wicca nije ekskluzivna religija koja drugima propisuje što trebaju vjerovati i tvrdi da zna ‘jedan pravi način’. Dokle god se pristojno ponašate i ne nanosite drugima zlo slobodni ste vjerovati i biti što želite. Doduše ne znamo kako bi ‘druga strana’ to prihvatila, niti možemo na njih utjecati.

Paganizam je krovni pojam koji obuhvaća mnoge religije i duhovnosti koje Zemlju doživljavaju svetom i Wicca je jedna od njih. U njega su uključeni Druidizam, Šamanizam, Helenizam, Asatru, Keltski rekonstrukcionizam i mnogi drugi. Budući da je paganizam tako širok pojam ne postoji jedinstvena paganska praksa, većina ljudi koja se izjašnjava da prakticira Moderni Paganizam formom svoje prakse zapravo najviše nalikuje eklektičnoj Wicci.

U Wicci postoji jedno načelo kojega se svi nastojimo držati ‘Dok ne naudiš nikome čini što te Volja’. Važno je napomenuti da se ono u originalu naziva ‘Wiccan Rede’, riječ ‘rede’ na engleskom ne znači zakon ili naredbu već je bliže riječi ‘savijet’. Također riječ Volja pisana sa velikim ‘V’ odnosi se na volju našeg pravog Bića, naše duše, a ne na volju Ega. 

Period treninga prije inicijacije u prvi stupanj tradicionalno traje godinu i jedan dan. Naravno to ovisi o stupnju spremnosti tragatelja i brzini kojom usvaja sadržaj treninga.

U Wicci je svaki koven autonoman i donosi svoje odluke. Nitko nema pravo drugom kovenu naređivati ili govoriti mu kako da radi svoje obrede ili trenira svoje tragatelje. Više kovena se može zajedno nalaziti za druženja ili proslave, ali uvijek kao ravnopravni u duhu prijateljstva i međusobnog poštovanja.

U Wiccu mogu biti inicirane jedino punoljetne osobe, to je pravilo koje vrijedi svugdje u svijetu. Neki koveni čak ne primaju tragače mlađe od 24 g. jer smatraju da je za Wiccu potrebna zrelost.  Ako niste punoljetni, a zanima vas Wicca uvijek možete čitati knjige, meditirati i razvijati svoju samostalnu eklektičnu praksu. Ako je tradicionalna Wicca doista vaš put entuzijazam će tu biti i nakon godine ili dvije čekanja, a sve ono što ste samostalno naučili će vam dobro doći i u treningu i nakon inicijacije. Prava magijska vještina koju steknete, gdje god da ju steknete, ostaje zauvijek s vama i nitko vam je ne može oduzeti. 

Bez obzira na vaše prethodno magijsko ili duhovno iskustvo i postignuća koja ste u njima ostvarili kada ulazite u novu tradiciju počinjete ispočetka. Istina je da određeni stupnjevi incijacije u različitim redovima i magijskim organizacijama mogu predstavljati ista područja duhovnog razvoja, no inicijacijom se ne pokreće samo određeni proces duhovnog rasta, nego se ulazi i u već izgrađeni grupni um kovena i tradicije. Grupni um Wicce je jedinstven i nikako nije istovjetan grupnom umu neke druge  magijske organizacije, uključujući i OTO, stoga se ni inicijacije ne mogu ‘prenositi’. 

Ne. Tijekom svoje povijesti, pogotovo sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, Wicca je, osobito u SAD-u, odgovorila na duhovne potrebe feminističkih grupa i pokreta, kao i pokreta za osnaživanje žena, te se nerijetko doživljava feminističkom. S obzirom da je u Wicci priroda sveta, na Wiccu se ponekad gleda i kao na religijsku podlogu ekofeminizma. Wicca je egalitarna. Kao duoteistička religija, jednako poštuje muški i ženski princip, no to ne znači da primjenjuje spolni esencijalizam koji biološka obilježja spola izjednačuje s rodnim ulogama. Na inicijatičkom putu aleksandrijsko-gardnerijanske Wicce, svaka je osoba pozvana istražiti princip muške i ženske energije unutar sebe, na isti način na koji je pozvala ovladati unutarnjim energijama 4 elementa. Suvremeni jezik još je uvijek određen heteronormativnošću termina, no kada u zapadnjačkoj terminologiji govorimo o „muškom“ i „ženskom“ principu, to ima značenje jednako taoističkim principima energija Yina i Yanga, te pojedini princip ne vezujemo uz fizičke manifestacije spola niti identitetske manifestacije roda uključujući nebinarni izričaj. Kao prirodna religija, Wicca jednako prihvaća samoizražavanje svakog bića uključujući odabire neidentifikacije sa spolnom orijentacijom, rodom, rodnim i seksualnim identitetom (postmodern sexuality), a svaka identitetska diskriminacija protivna je načelu „Ne naudi nikom“. Seksualnost je u Wicci sveta, a to obuhvaća seksualnost u svakom izričaju kojeg prati konsenzualna praksa punoljetnih pripadnika ljudske vrste, uključujući i aseksualni spetkar.

Riječ ‘vještica’ dolazi od pojma ‘vješta žena’, isto kao što je ‘vještac’ – ‘vješti muškarac’. Vještina u ovom smislu znači mudrost, vještinu proricanja, poznavanje bilja i sposobnost liječenja, kao i sposobnost izvođenja magije. Kao što vidimo u korijenu riječi nema ničega lošeg niti negativnog, dapače riječ opisuje nekoga korisnog i važnog zajednici. Riječ je s vremenom dobila loše značenje zbog utjecaja patrijarhalnih monoteističkih struktura koje su težile preuzeti moć i stvoriti duhovni monopol nad narodom. Mi riječ ‘Vještica’ koristimo jer želimo očistiti od negativnih konotacija i  vratiti  joj njeno izvorno značenje.

Tradicionalna Wicca je temeljena na kovenima, odnosno na radu u grupi, to je glavni način na koji se prenose znanja i tradicija razvija. Za one koji žele raditi sami preporučili bi Moderni paganizam i Eklektičnu wiccu, postoji puno knjiga, videa i tečajeva koji objašnjavaju kao biti samostalna vještica. Važno je naglasiti da u samostalnom putu nema ničega lošeg i da on nije manje vrijedan od rada u kovenu. Najbitnije je da svatko odabere onaj duhovni put koji mu odgovara. 

U našoj religiji nema ortodoksije, pravih i krivih vjerovanja, kako nazivate i koncipirate božanski izvor iz kojeg smo svi nastali vaša je osobna stvar. Ono što morate znati je da mi radimo s polaritetima, Yinom i Yangom, muškim i ženskim principima unutar svakog od nas koje antropomorfiziramo kao Boga i Boginju. Ako možete zamisliti da to u što vjerujete ima dva osnovna lica, dvije polarnosti onda ćete se u Wicci moći snaći. 

Putovanje na sastanak kovena  u svijetu je više pravilo nego iznimka, naročito u Americi gdje ljudi putuju po 4 i više sati, a neki i lete avionom, kako bi bili sa svojim kovenom. Većina kovena svoje susrete održava vikendom kako bi članovi koji putuju mogli dolaziti. 

Taj odgovor doista ovisi od kovena do kovena. Većina kovena se sastaje svaka 2 ili 3 tjedna, ima onih koji se sastaju jednom mjesečno, a i onih koji se sastaju jednom tjedno. Neki koveni koriste i online platforme kako bi između susreta održavali zajedničke meditacije ili prenosili znanja mlađim članovima.  

Pojam psihičke tegobe obuhvaća cijeli spektar problema od izrazito blagih do ozbiljnih i teških. Stoga odgovor na ovo pitanje  ovisi od situacije do situacije. Wicca je misterijska religija, njeno prakticiranje dovodi do promjena stanja svijesti, što iako je za većinu ljudi korisno, za neke ljude može biti štetno, naročito za one koji pate od ozbiljnijih mentalnih tegoba. Ako imate mentalnih problema, a odlučite se tražiti inicijaciju u Wiccu svakako o tome informirajte svećenike s kojima razgovarate.

Tjelesna oštećenja smatraju se manjom preprekom od psihičkih tegoba. Potrebno je procijeniti kako će to oštećenje utjecati na mogućnost rada u kovenu i da li je moguće prilagoditi mu se. Svaki koven ima svoj način rada i neki su fizički zahtjevni, a neki su više fokusirani na meditacije i hermetički rad. U konačnici nijedan voditelj kovena ne želi uzeti u koven nekoga kome bi time oštetio zdravlje.