KOLO GODINE

Uskladiti se sa prirodom znači uskladiti se sa njenim ciklusima. Sunčev ciklus je ciklus godine, godišnjih doba, svjetla i tame, topline i hladnoće, rađanja, umiranja i ponovnog rađanja cijele prirode. Sva energija za život na ovoj planeti dolazi od Sunca, kako mu se približavamo i udaljavamo u godišnjem kruženju tako život na Zemlji raste i opada.

Obredi u kojima se Wiccani usklađuju sa Sunčevim ciklusom nazivaju se Sabati, a cijeli ciklus Kolo Godine. Oni se slave na prijelazu i sredini svakog godišnjeg doba, čime ih je ukupno osam. U njima je kroz mitološku simboliku prikazan odnos između Boginje i Rogatog Boga koji pokreće kruženje cijelog Kola.
Iako bi se o svakom Sabatu moglo jako puno pisati, fokusirat ćemo se na putovanje Boga koje je specifično za našu tradiciju Wicce.

Proljetna Ravnodnevnica

Je početak proljeća i pada na 20. ili 21. ožujak. Svjetlo i tama su u ravnoteži, no istovremeno ovo je i početak svijetlog dijela godine. Proljeće je vrijeme buđenja, novih početaka, sijanja, rađanja i povratka zelenila.
Boginja i Bog su mladi i zaljubljeni, njihov smijeh i igra donose život prirodi i bude je iz zimskog sna. Pod svjetlom mjeseca oni se sjedinjuju, Bog oplođuje Boginju, njihov sin rodit će se za točno 9 mjeseci na zimski solsticij.

Beltane

Slavi se 1. svibnja i predstavlja sredinu proljeća. Dani su dugi, Sunce je zagrijalo Zemlju, pa i noći prestaju biti hladne. Vrhunac proljeća je i vrhunac ljubavi, slavi se jedinstvo svega što se simbolizira plesom oko Majskog Drveta sa njegovim šarenim trakama. 
Bog preplavnjen ljubavlju prihvaća svoju odgovornost kao budućeg oca i pod okićenim Majskim Drvetom ženi se s Boginjom, vezujući svoju sudbinu za njenu. 

Ljetni Suncostaj

Početak ljeta pada na 20. ili 21. lipnja, to je vrhunac svjetla, najduži dan u godini. Slavi se Sunce i sve što ono predstavlja – rast, svjetlost, zdravlje, snaga i moć. Nakon ovog dana snaga Sunca počinje opadati i dani postaju kraći. 

Boginja trudna ne može više sama  brinuti o ljudima, poziva Boga da joj pomogne. Kruni ga kao Kralja čiji je zadatak služiti ljudima, Zemlji i životu. On nevoljko prihvaća ovu sudbinu jer osjeća da će ta uloga od njega tražiti najveću žrtvu. 

Lammas

Slavi se 1. kolovoza u sredini ljeta, predstavlja prvu žetvu, žetvu žitarica. Dani su vidljivo kraći, no Sunce je još uvijek jako. Seljacima je značio završetak radova i odmor do jesenske berbe.
Kako Mladi Bog predstavlja biljni svijet uključujući i žito, tako na kraju žetve i on mora biti posječen kako bi Zemlja obnovila svoju snagu. Nakon njegove žrtve Boginja ga oživljava, no on je sada Stari Bog, ne pripada više ovom svijetu i odlazi u Divlja Prostranstva kako bi se susreo sa svojom tamom i otkrio tko je zapravo.

Jesenska Ravnodnevnica

Početak jeseni  pada na 22. ili 23. rujan, dani i noć ponovno su jednako dugi, no sada ulazimo u tamni dio godine. Vrijeme je druge žetve, žetve plodova. Veselimo se obilju i  zahvaljujemo Velikoj Majci na njenim darovima.

Stari Bog se vraća sa svojeg lutanja i uz njen pristanak odvodi Boginju sa sobom u podzemni svjet gdje mora vladati kao Gospodar Mrtvih. Bez Boginjine prisutnosti na Zemlji priroda će polako početi venuti i odumirati. 

Samhain

Slavi se 31. listopada i još se naziva i Noć Vještica, vrijeme je kada je veo između svijetova najtanji. Također se naziva i trećom žetvom, žetvom mesa jer se tada biralo koja grla će prezimiti, a koja ići na klanje. Dani postaju hladni, a noći duge.
Stari Bog otvara vrata zagrobnog svijeta i omogućuje komunikaciju s našim precima. Boginja uči Starog Boga svoje tajne o Misteriju Smrti i Kotlu Preporađanja, spoznavši ih on postiže cjelovitost svoje svijetle i tamne strane.

Yule

Yule se slavi na zimski suncostaj 21. ili 22. prosinca. To je početak zime, kada je noć najduža, a dan najkraći. Ovo vrijeme provodimo s nama najmilijima, obnavljajući nadu i njegujući obiteljske veze – hraneći ono što nas grije.

Tokom ove noći Boginja u dubini Zemlje rađa Mladog Boga, novo Sunce koje će donjeti novi ciklus, zato su i ljudi prije na ovu noć znali bdijeti i do zore održavati vatru kako svijet ne bi zapao u vječnu tamu i hladnoću.
Stari Bog na taj se dan uzdiže iz podzemlja kako bi vladao Zemljom dok zima ne prođe. 

Imbolc

Imbolc pada na 1. veljače, on predstavlja dan usred zime kada se slavi povratak svijetla i nagoviještaj proljeća. Vrijeme je pročišćavanja i posvećivanja, slavlje vatre i vode.
Stari Bog prepoznaje patnju ljudi i odlučuje se na posljednju žrtvu – vratiti će Boginju ljudima. Poput Perzefone ona izlazi iz podzemlja i počinje obnavljati Zemlju, među ljudima prepoznaje novog Mladoga Boga i oni počinju svoju romansu. Stari Bog, sad kad je njegova zadaća ispunjena, oslobođen i od posljednje vezanosti za ovaj svijet napušta krug rađanja i umiranja.